Drenova je dobila ime po drenu (drenjuli) koje je nekada bilo u izobilju na području na kojem se proteže današnje naselje. Kako je ta biljka, koja je simbol zdravlja i otpornosti (Zdrav k'o dren.), na Drenovi gotovo iščeznula, pokrenuta je ova hvalevrijedna akcija. Akciju je pokrenula Udruga Dren u suradnji s MO Drenova, a Škola je sudjelovala s malom, ali vrijednom grupom učenika i nastavnika.

Udruga Dren je nabavila sadnice i humus, organizirala strojno kopanje rupa za veće sadnice, a naš doprinos je bio malo fizičke snage i puno dobre volje. Jedna velika i šest malih sadnica posađene su s istočne strane školske zgrade, tj. ispod prozora učionica kemije-biologije, ureda tajnice, ravnatelja i računovođe te zbornice.

Opremljeni lopatama, krampovima (s kojima su se neki susreli prvi put u životu) i rukavicama kopali su, sadili, čistili teren od kamenja, nosili i zatrpavali učenici 8.a i 8.c razreda: Marin Malnar, Karlo Ivanov, Karlo Pavlović, Leo Kordić, Lovro Gržanić, Antonio Šango i Tea Rajnović. Sve su to zabilježile Eva Ožbolt, 8.c fotografskim aparatom i Lucija Žužić, 7. a olovkom u čakavskom narječju. Kako se sadi, učenike su podučili: ravnatelj Marko Starčević, uč. biologije Đurđa Milić, uč. tehničke kulture Marino Pešut i uč. hrvatskog jezika Marina Frlan – Jugo.

Nadamo se da će, zahvaljujući našoj brizi, stablo i grmići stasati i da ćemo sljedećih jeseni uživati u njihovim plodovima. Tako će stihovi pjesme Drenjula se trese ponovno postati stvarnost.

"Drenjula se trese

na njoj su drenjule

bele i črjene"

Sadili smo drenjuli

Danaska smo sadili drenjuli zada škole. Društvo Dren Rijeka, uz pomoć Mjesnega odbora, parićalo je tu akciju. Stabal drenjul ni čuda va našen naselje ko se zove Drenova. Pripravili smo lopate, krampi, karijolu, sići za vodu i drugo orudje. Kamion je potle vozil zemju i manje mladice za sadit, a veća mladica nas je čekala pul škole.

Bilo je zanimjivo videt decu i profesori kako delaju kako težaki. Neki su pokazali prirodni talent za kopanje, neki su već imeli iskustvo, a neken ni hodilo baš najboje i skopali su manje nego bi skopala maška. Ča se more, ne gre sakemu bit težak!

Zemja je puna kamiki pa je prvo rabilo znet ih van. Ov del posla je bil zabavan, makar i malo pirikuloz (opasan). Zemja je bila blato aš je dažjilo pa su bele tenisice jedne vredne učenice bile defešta šporkane z blaton. Ma ni blato ni debandalo (omelo) naši vredni težaki. Kad smo stavjali kolac za puntat dren, ni hodilo lahko, ma smo ga ipak zabili sekirun.

Na kraje smo poleli mladice, a onda je prišlo vreme za rušnju (marendu). Bilo je pizze i soki za nagradit vredni težaki. Rabilo je još posadit miće mladice, a onda smo mogli poć doma, zadovojni svojen delon. Sreća da je bil lep i sunčan dan!

                                                                                          Lucija Žužić, 7.a