Tijekom izložbe razgovarali smo s nekim učenicima:

Mark, 2.a: Donio sam mafine koje sam sam radio i to me kod kuće jako zabavljalo.

Lucia, 2.a: Donijela sam kruh koji mi je pomogla ispeći mama.

Sara, 2.a: Baka i ja smo se dobro zabavile dok smo ispekle kolače i jako sam zadovoljna.

Ema, 4.b: Meni je pomogao peći djed koji voli kuhanje i pečenje. Zajedno smo ispekli pletenicu, pogačicu, pužiće i kiflice.

Deni, 4.a: Ispekao sam crnu ciabattu i kao Matej, moj prijatelj iz razreda, koji je donio peciva, rado bismo naše proizvode donirali beskućnicima i siromašnima.

Novinarke: Petra i Paola, 6.a

Povodom obilježavanja Dana zahvalnosti za plodove zemlje učenici 3.c razreda sa svojom učiteljicom Ivankom Vulić napisali su zajedničku priču o jednom zrnu...

Ja sam zrno pšenice. Dolazim iz klasa u kojem sam živio s puno braće i sestara. Lijepo mi je bilo živjeti u klasu, ali ću se ove jeseni preseliti u zemlju.

U zemlji ću provesti zimu i čekati proljeće. Rado ću spavati i lagano se meškoljiti ispod snježnog pokrivača. Danju ću razmišljati kako je na površini. Bit ću oprezan da me ne pronađu ptice, krtice i miševi. Tada neće biti rađanja novog klasa, a to je moja obaveza.

U proljeće ću izniknuti. Moja braća i ja zazelenjet ćemo široka polja. Naše zelene vlati polako će se pretvarati u zlatno klasje.

Naše druženje prekinut će oštri zubi kombajna. Požnjet će nas i otpremiti u silose. Tu ćemo čekati mlinare koji će nas pretvoriti u brašno.

I na kraju, iz pekarnice će se širiti lijepi mirisi svježe ispečenog kruha i kolača. Za to smo zaslužni moja braća i ja. 

Svoj djeci svijeta želim da imaju da imaju dovoljno kruha, a kruh je blagoslovljena hrana.