Lipa (terenska nastava)

Dana 27. 5. 2011. godine i mi smo posjetili Lipu. Velika većina ljudi je čula za strašne događaje koji su se tamo dogodili. Velika je razlika „samo o tome slušati“ i to uživo vidjeti. Naš obilazak sela Lipe započinjemo u muzeju. Taj muzej je nekada bio škola koja je sagrađena 1884. godine uz veliku pomoć Ivana Kalčića. Lipa je prije rata bilo lijepo i malo mjesto puno djece. Od nedjelje, 30. 4. 1944. godine više ništa nije bilo isto, sve se promijenilo. Toga dana u selo su ušli njemački i talijanski okupatori koji su potpuno promijenili i slomili „duh“ Lipe. U selu je tada boravilo 269 stanovnika, a neki su bili na paši sa stokom. Okupatori su se jednako odnosili prema ženama, djeci i nemoćnima, hladnokrvno su ih poubijali. Gotovo svaka kuća je bila spaljena i uništena. U selu je najpoznatija kuća broj 20. U tu kuću je doveden velik broj djece (točnije njih 121), žena i ostali koji su se našli u selu. Nakon sto su svi ušli u kuću, vojnici su kuću polili benzinom te potom zapalili. Nitko nije imao nikakve šanse da preživi. U toj je kući ugušen 121 mladi život, djece od 7 mjeseci pa do 15 godina. Talijani su Lipu željeli „očistiti“ od partizana te ga potpuno prisvojiti. To im nije polazilo za rukom pa su se osvećivali Lipljanima. Od 24. 4. do 7. 5. je trajala ofenziva tako zvanog čišćenja. Osobe koje su živjele u Lipi, ali taj dan se na sreću nisu našli su se skrivali po šumama. Ukoliko bi ih tko pronašao, njihovo beživotno tijelo bi visjelo na električnim stupovima i po nekoliko dana kao znak upozorenja svima ostalima. Jedan među njima je bio Franjo Iskra. Mladi su bježali u pećine gdje su se skrivali od fašista, a po noći su se znali spustiti u Lipu kako bi pronašli štogod za jelo. 30. 4. Nije sve bilo gotovo. Selo je i dalo bilo opkoljeno stotinama vojnika kojima je glavni cilj bio ubiti. Patrole su se danima vraćale i snimale sto su učinili (to je bio dokaz da je posao obavljen). Poneke kuće koje nisu bile do kraja razrušene bile su dodatno bombardirane i potpaljivane. Neke informacije govore da je u Lipi ubijeno najviše civila. Nas vodič, Danica Maljevac je ujedno prva djevojčica koja je rođena nakon oslobođenja Lipe. Ni danas Lipa nije do kraja obnovljena sto nije neko iznenađenje s obzirom na navedene događaje. Lipa i njezini stanovnici ne smiju pasti u zaborav te im zaista treba odati veliku počast. Kroz ovu terensku nastavu sam mnogo toga naučila i zaista mi je drago sto smo bili u Lipi. Imali smo odličnu vodičkinju koja je lijepo objašnjavala ove strašne događaje. U muzeju smo mogli i vidjeti pojedine fotografije koje nam također potvrđuju, a i ujedno dokazuju strahote Lipe. Posebno mi se je dopalo mali obilazak Lipe. U tom obilasku smo vidjeli i kuću broj 20 te ostale kuće koje su stradale. Sigurno bi bilo bolje da smo posjetili Lipu, a da tema nije bila rat i stradanja. Što se mene tiče, mislim da je terenska nastava bila odlična i da sam dobila pozitivno mišljenje o takvoj vrsti i načinu učenja.

Lina Saršon, 8.b